U prvom razdoblju, Srednja škola primijenjenih umjetnosti se angažira na organizovanom čuvanju i unapređenju tradicionalnih umjetničkih zanata koji su na ovim prostorima već bili dostigli zavidno veliki tehnički, tehnološki i estetski nivo.
Nakon toga, od 1945.godine pa dalje, kao škola likovnog opredjeljenja, snažno se uključuje u podsticaj razvoja likovnih i primijenjenih umjetnosti, tako da danas u ovim oblastima, kao i oblasti likovne pedagogije gotovo da i nema značajne lićnosti u BiH koja nije kroz ovu školu prošla u svojstvu učenika, nastavnika ili u oba ova svojstva. Imena bivših učenika ove škole možemo naći među imenima umjetnika sa najvišom međunarodnom reputacijom.
Među imenima istaknutih teoretičara likovnih umjetnosti, istaknutih književnika, konzervatora, restauratora, scenografa, modnih kreatora, majstora umjetničke fotografije, među imenima uspješnih stvaraoca u izdavačkim kućama i u mnogim drugim oblastima ljudske djelatnosti. Bivši učenici ove škole danas su doktori nauka, akademici, asistenti, docenti, profesori na visokim školama. Oni su nastavnici likovne kulture i likovnog odgoja i što je vrlo značajno, oni su oni nepohodni entuzijasti i animatori kulturnog života u mnogim, pogotovo manjim sredinama širom BiH. O kakvom se značaju djelovanja ove škole može govoriti svjedoči i činjenica da su bivši učenici i nastavnici ove škole dobitnici preko 50 najvećih gradskih, republičkih i saveznih nagrada (6-aprilska nagrada grada Sarajeva, 27-julska nagrada Republike BiH, nagrada ZAVNOBiH-a i nagrada AVNOJ-a SFRJ).
U trenutku kad su upravo obavljene pripreme za obilježavanje stogodišnjeg jubileja, što je trebalo biti popraćeno monografijom, okruglim stolovima, izložbama i drugim manifestacijama, dogodio se rat i zaprijetio da se prekine kontinuitet o kome je bilo riječi. Gotovo dvije trećine nastavnika i učenika već na samom početku izbjeglo je iz Sarajeva, a mnogi su ostali u drugim mjestima BiH, tamo gdje su se zatekli.
Zahvaljujući grupi nastavnika i jednom broju sarajevskih likovnih umjetnika, koji su prihvatili da rade u školi, preostalim učenicima koji su imali hrabrosti i snage da uprkos granatiranju i stalnoj prijetnji od snajperista svakodnevno, čak i sa velike udaljenosti, pješače do škole, rad škole je nastavljen i trajao je sa manjim prekidima tokom čitavog rata. Bila je to uglavnom konsultativna nastava i nastava po skraćenom programu, za ratne uslove. Radilo se u školi ono što je bilo nemoguće. U zgradi granatiranog krova, razorenih nekoliko učionica, u zgradi bez struje, vode, bilo kakvog grijanja i u situaciji kad su svi prozori polomljeni od detonacija, u zgradi punoj izbjeglica i sa još dvije druge škole, koje su tu bile smještene.
U ljeto 1993.godine, škola je pogođena projektilom teškim 52 kg. Projektil je polomio gornji dio portala, oštetio strop, razbio dva stepenika od masivnog kamena i pao na pod u hodnik prizemni, gdje se u tom trenutku nalazilo više izbjeglica i njihove djece. Srećom, nije bilo eksplozije. Samo je velika sreća spasila veliki broj ljudskih života i zgradu koja bi, u protivnom, bila razorena. U ljeto 1997.godine, počelo je renoviranje dotrajale, gotovo potpuno devastirane zgrade škole.Ove opsežne i za školu veoma značajne radove, finansirale su organizacije: “Kulturkontakt-Austrija”, Ministarstvo obrazovanja i kulture i donacije škola Austrije, na čemu smo neizmjerno zahvalni. Projekat se razvio kroz “Kulturkontakt-Austrija” uz sudjelovanje HOPE 87. Zahvalnost Austriji međutim ne dugujemo samo zbog ovog velikog prijateljskog gesta, već i zbog mnogo toga što se događalo ranije.
Škola umjetničkih zanata osnovana je u vrijeme uprave austrougarske monarhije u Bosni, a današnja zgrada škole sagrađena je 1893.godine, takođe u vrijeme uprave austrougarske monarhije, a u školi još i danas postoje predmeti od bakra, koji su izrađivani u Austriji i na kojima je vršena dorada. Može se, dakle reći, da je škola od samih početaka višestruko povezana sa Austrijom i mi ćemo sa svoje strane učiniti sve da se kontinuitet saradnje nastavi, pogotovo u smislu prijateljske povezanosti sa srodnim školama u Austriji. Osim toga, Srednja škola primijenjenih umjetnosti se trudi da svoju multikulturnu tradiciju nastavi. Nju posjećuje oko 200 učenika i oko 30 profesora zaposlenih u njoj, a koji su pripadnici različitih nacionalnosti u BiH. Od 1994.godine, škola radi po novom nastavnom planu i programu. Ona i dalje insistira na temeljnim likovnim disciplinama, ali daje i dovoljno prostora za ovladavanje raznovrsnim tehnikama i vještinama od grafičkih, slikarskih, vajarskih, do raznih tehnika obrade metala i izrade odjevnih predmeta savremenog ili tradicionalnog tipa. Na taj način, učenici se osposobljavaju za samostalan rad u struci i kompletan kreativni postupak od idejnog rješenja do finalne obrade.Nastava se izvodi na nivou odjeljenja (predmeti opšte naobrazbe i neki predmeti stručne teoretske nastave) i na nivou grupa (predmeti uže struke). Ukupan proces stručnog obrazovanja odvija se u šest nastavnih odsjeka koje predstavljamo pojedinačno.