„Ti znadeš i sam, da svjetove nosiš
U samome sebi, i da na dnu duše
Sja jato zvijezda … Izađi … idi…
Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi!“
(Gustav Krklec)
Plovimo morem koje se zove život, stalno tragajući za nekim osloncem. Na tom putu, punom uspona i padova, uvijek ima nečeg nalik na rastanke. Primjećujemo to po igrama koje tonu u zaborav, bajkama koje smo nekad davno tako lijepo izmišljali, starim fotografijama…
Ove godine ispraćamo još jednu generaciju maturanata. Jedno poglavlje njihove knjige života polagano se zatvara, a novo, nepoznato – otvara.
Drage maturantice i dragi maturanti,
želim vam da nikada ne odustanete od svojih snova i ciljeva i ne zaboravite da vas negdje u daljini čeka neka zvijezda plava.
Koračajte kroz život budni, hrabri i požrtvovani. Neka vam sreća bude vječna pratilja!
Ponesite u novi život stečena znanja i mudrosti i neka vam budu temelj za daljnja postignuća. Snagom razuma pokrenite svijet, ali nikada ne zaboravite ljubav, jer „čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo“., reče nam Saint-Exupéry. Zato krenite dalekom stazom kuda vas srce vodi. To je staza posuta zvijezdama.
Čestitam svim maturanticama i maturantima!
