I ove smo godine u našoj školskoj biblioteci obilježili Međunarodni dan pismenosti.
Ovaj dan, koji je utemeljio UNESCO davne 1967. godine kako bi promovirao važnost pismenosti, obilježava se svake godine 8. septembra, a cilj mu je upozoriti na problem nepismenosti, koji još postoji u većem dijelu svijeta, kao i na nejednake uvjete za učenje.
Osnovno shvatanje pismenosti prvenstveno podrazumijeva kompetencije u području čitanja i pisanja, a ponekad i računanja. Iako se precizna definicija pismenosti razlikuje od zemlje do zemlje, danas ona obuhvata mnoge više te vrlo često, uz vještine pisanja, čitanja i računanja, uključuje i osposobljenost za čitanje s razumijevanjem, vještine komuniciranja, znanja stranih jezika i korištenja savremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, osposobljenost za rješavanje problema, vještine i spremnosti za timski rad, prihvaćanje drugih i drukčijih te osposobljenost za trajno učenje.
O svemu ovome govorili smo danas na našoj „ pričaonici u školskoj biblioteci “. Razgovarali smo o UNESCO-vom ovogodišnjem plakatu i temi : „Promoviranje pismenosti za svijet u tranziciji: Izgradnja temelja za održiva i mirna društva“, te zaključili da osim opće pismenosti, trebamo razvijati i razne druge vrste pismenosti: informatičku, informacijsku, matematičku, naučnu, metodološku, ekološku, a sasvim sigurno onu na koju smo potpuno zaboravili – emocionalnu, kako bi izgradili održivo i mirno društvo.
Bila je ovo prilika da se nagrade učenici koji su najviše čitali u prošloj školskoj godini, kao i oni koji su čitali možda ono što nije uobičajeno za njihov uzrast. Među ovim „pametnim glavicama“ ima onih koji su već u drugom razredu čitali Hegela, Marksa, Karima Zaimovića i dr., kao i onih koji vole čitati „čak“ i lektiru , te stručnu i drugu literaturu. Oni su govorili o svojim čitalačkim navikama i šta za njih predstavlja čitanje.
Zaključili smo da su pravo na pismenost i učenje, te pravo da pitamo – prava svih nas i da, iako različiti idemo svi u istu školu i imamo zajednički cilj – bolje obrazovanje, te kako je zaključila naša divna učenica Sara ( citirajući velikog Miku Antića) : „Koliko znam da pitam toliko mi znanja i pripada.”
