Postoje umjetnici koji svojim stvaralačkim potencijalom, intelektualnom radoznalošću i aktiviznom mijenjaju našu percepciju otkrivajući nam nove mogućnosti interpretacije i razumijevanja umjetničkog djela. Jedan od takvih je Slobodan Braco Dimitrijević, pionir konceptualne umjetnosti, čiji opus promatran u cjelosti predstavlja kritičko promišljanje o monokularnom pogledu na svijet, historiju, kulturu i umjetnost. Budući da je cijela historija greška umjetnik tu grešku ne pokušava ispraviti već naprosto joj stvoriti alternativu koja se iskristalisala u ideju post-historije definiranu kao prespektivu iz različitih uglova, otvorenu i fleksibilnu koja dopušta koegzistenciju različitih, a koji puta i kontradiktornih vrijednosti. U toj alternativi on otkriva prostor kreativne slobode, mogućnost drugačijeg razumijevanja i čitanja prošlosti. Kroz intervencije u javnom prostoru i muzejskim zbirkama principom aproprijacije problematizira se tradicionalni koncept muzejskih postavki, značenje umjetničkog djela i njegovog autorstva. Transgersivne ideje Dimitrijevićeve umjetničke prakse, radikalni intervencionizam refleksija su nastojanja da se otkriju nova ili različita značenja unutar starih dobro poznatih matrica. U tom procesu autor je naročito zaintrigiran energijom, aurom umjetničkog djela i načinom na koji se ona prenosi, transformirajući prostor i karakter predmeta u neposrednom okruženju. Učenici sa Odsjeka za primijenjeno slikarstvo u pratnji profesorica Danijele Madacky-Letić i Lejle Bušatlić imali su priliku da prisustvuju gostujućem predavnju ovog eminentnog bosanskohercegovačkog umjetnika, koje je organizirano u prostoru Galerije Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Iskustvo neposredne komunikacije s umjetnikom kroz analizu i hronološki pregled najznačajnih radova iz ciklusa Slučajni prolaznici i Posthistorijski triptisi inspirativni je poticaj i izvorni doprinos razumijevanju umjetnosti kao kognitivnog procesa, kreativnog odgovora na relativitet historijskih istina promatranih iz samo jednog ugla.