Danas smo započeli jednu od etapa provedbe našeg školskog projekta: INTERDISCIPLINARNI PRISTUP STVARALAŠTVU BEHAUDINA SELMANOVIĆA.
Nositelji projekta su Aktiv nastavnika stručne i stručno-teorijske nastave (Odsjek Slikarstvo, Vajarstvo i Reklamna grafika), Aktiv nastavnika općeobrazovne nastave (BJK, HJK, SJK, Engleski jezik, Njemački jezik, Geografija, Filozofija s estetikom, Informatika ), bibliotekar škole, uz koordinaciju direktorice škole.
Današnji gost bio je naš uvaženi umjetnik Edin Edo Numankadić, jedan od rijetkih prijatelja slikara Behaudina Selmanovića. Nakon odgledanog kratkog filma „Fragmenti života Behaudina Selmanovića“, Ismeta Nune Arnautalića Edo nam je govorio o njihovom prijateljstvu, istaknuvši da je Behaudin nadasve bio skroman, jednostavan i drag čovjek, ali veoma dostojanstven.
Kroz crtice iz njegovog života i slikarskog opusa ukazao nam je na njegovu veličinu. Sve što smo čuli poslužit će nam u daljnjem istraživačkom radu, proučavanju slobode govora koja je u umetnikovom slučaju značila odabir na „slobodu ćutanja“, te o utjecaju plošnog slikarstva perzijskih umjetnika. Umjetnik koji nije govorio puno, ali je svojim djelom i onda kada je govorio, malom broju prijatelja, a naš današnji gost imao je tu čast i privilegiju to biti, rekao mnogo. „ Edo, da se može ispričati riječima taj osjećaj, ne bi se ni slikala slika.“ Saznali smo koliko je predano i „fanatično“ radio u svojoj „ svojevoljnoj izolaciji“ , te da je upravo ta izopćenost iz društva njemu otvarala prostor za kreativni rad. Na vratima ateljela je prema Edinim riječima stajala ceduljica sa natpisom :“Molim vas, ne uznemiravajte me, ako ne morate.“
Citirajući Kafku, naš gost je iznio svoju impresiju Selmanovićevog slikarstva istakavši da je poput Kafke kojem je pisanje predstavljalo molitvu, za Numankadića slikarstvo Behaudina Selmanovića, slikarska molitva.
Učenici su postavili veoma zanimljiva pitanja na koja je gost rado odgovorio. Bio je ovo zanimljiv vid učenja koji će nam osvjetiti put kojim smo krenuli, put još jedne valorizacije lika i djela jednom od najznačajnijih bosanskohercegovačkih likovnih umjetnika.
Kao i svaki gost, Edo nije došao „prznih ruku“. Poklonio nam je primjerak svoje monografije.