U subotu, 23. oktobra 2021. godine, učenici drugog razreda, u pratnji profesorica Lejle Bušatlić, Emine Ćosibegović i asistenta u nastavi Srđana Rodića, gledali su dramsku predstavu „Protekcija“.
U sklopu obilježavanja stogodišnjice Narodnog pozorišta Sarajevo izvedena je pomenuta predstava.
Nušić nije odabran slučajno.
„Protekcija“ je bila prva predstava koja je odigrana u ovoj pozorišnoj kući, prije tačno sto godina. U prvim godinama rada ove ustanove, Nušić je bio jedan od reditelja, a u periodu od 1926. do 1927. godine bio je i intendant.
Predstavu odlikuju poznati sastav intriga te neočekivane promjene koje dovode lica u komično-farsične situacije. Nailazimo i na stanovite satirične scene, ali i one koje su podređene kovitlacu vodvilja koji stremi operetskom završetku.
Milena Bogavac preuzima vodviljsku dramaturgiju, sjedinjenu s realističkom komediografskom strukturom, ali joj i dodaje komične društveno-politički angažirane „brehtovske“ songove.
Reditelj predstave Kokan Mladenović kazao je da je problem s “Protekcijom“ što je taj komad aktuelan.
„Bilo bi lijepo da sam radio jednu prigodnicu, sjećanje na 100 godina. Nažalost, svi problemi koje Nušić detektuje u Protekciji, naš mentalitet pogotovu je lucidno detektovao. Skloni korupciji, skloni vezama, skloni tome da negdje uđemo na mala vrata, da nešto uradimo ispod žita, da nađemo milion načina da nešto uradimo nečasno, u svoju korist. Praktično se ništa nismo promijenili od vremena nastanka ove komedije do dana današnjeg“, naveo je, između ostalog, Mladenović.
Autorski tim je u svom izrazu tragao za motivima novog vremena, tako da predstava aludira na savremene korupcijske afere („34 afere u ministarskoj fioci“) koje će mnogi prepoznati.
Prilagođena je slici današnjih medija, svijetu društvenih mreža; oslikava sukob starog i novog naraštaja…
Publika je s velikom pozornošću pratila maestralnu glumu nadahnutog ansambla. Svoje oduševljenje pokazala je gromoglasnim i dugim pljeskom.
Nakon predstave dramaturg Almir Imširević upriličio je razgovor s glumcima. Razgovarali smo o stvaralačkom činu, o suštini glume (gluma kao proces, odrastanje, iskustvo), složenosti glumačkog poziva, refreničnosti aspekata prošlosti i vječnoj aktuelnosti Nušićevih djela.
U nama žive trenuci koje je poklonila scena, a to je ono što pozorišno stvaranje čini osebujnim i neponovljivim.
„Nebitno čija si ljubav!
Nebitno čiji si zet!
Zakon je uvijek Zakon!
Zakon je isti za sve!“
