I ove godine obilježavamo Mjesec školskih biblioteka . Ovogodišnja tema je: : “Finding Your Way to Good Health and Well Being” tj. „Pronađi svoj put do dobrog zdravlja i blagostanja“, ili da skratimo „Put do zdravlja i dobrobiti/ blagostanja“. Sve u duhu važnosti knjiga i čitanja obilježit ćemo i Nacionalni dan svjesnosti o bibliotekama – „Biblioteka bez zidova“. Naša biblioteka iako prostorno mala već odavno je svojim aktivnostima bez zidova. Pokušat ćemo i ove godine obilježiti ovaj značajan datum u sklopu ovog značajnog mjeseca za školske biblioteke, tj. već smo počeli.
Donosimo vam samo mali dio onoga o čemu su to razmišljali naši učenici tokom proljetne izolacije, šta su čitali i šta sada čitaju i o čemu pišu…..
Iz učeničkih dnevnika tokom proljetne izolacije:
„Za vas koji još uvijek bavite, ili se želite baviti Kafkom, preporučujem vam da malo istražite zašto za Kafku kažu da je Kiriko književnosti? Znam da iz historije umjetnosti niste učili ekspresionizam, ali šaljem vam link jedne interesantne prezentacije da pogledate i da otkrijete vezu između Kafke i Kirikoa. Tako se bolje razumije i književno i likovno djelo, upoređivanjem.Voljela bih kada bi mi poslali svoje odgovore, čisto da vidim kako razmišljate, kod mene nema ocjene samo da se opustite i iznesete svoje mišljenje. Kritičko promišljanje o onome što ste osjetili dok ste čitali djelo i gledali slike. Sve nekako ima veze sa onim što nam se trenutno dešava, i Kirikovo metafizičko slikarstvo i Kafkin Proce, sve je skup realnosti i nerealnosti.“
Vaša bibliotekarka Amina
26.mart.2020.
Dan kao i svaki drugi,
Proći će i mislim da ću ga i zaboraviti, ali ipak eto odlučila sam da ću napisati poneku rečenicu o proteklim danima.
Ne postoji nešto naročito važno ili nevažno za spomenuti, samo one iste misli koje me progone satima. Proces je ostavio tako dubok utisak na mene da i sada mislim da poznajem Jozefa K. sjedim i razmišljam da li je moj karakter djelimično i njegov, pronalazim li sebe u začaranom krugu njegovih odluka za koje se uvijek ispostavi da nisu ispravne. Da li smo u procesu ovih dana, sve je bajkovito i realistično toliko da su moji dani čista parabola. Poznajem li nekog strica Alberta, ma ne. Neku gospođicu Burnstner, ne, ni nju ne poznajem. Zašto onda razmišljam o svemu tome. Kafka je bio majstor svog zanata, i maestro koji je stvorio zaseban svijet, poput onog u njegovim mislima. Svi smo mi u svom svijetu, imamo ga samo za sebe, kao i K.
Zašto onda on ne želi zaštiti svoj svijet, bježi od lakšeg puta i traži besmisao, i neke dokaze svoje nevinosti, zar nevin čovjek može da bude kriv. Zašto dozvoljavamo da budemo dio parabole Pred Zakonom. Sve to mi pada napamet zbog jedne šoljice čaja i zalaska sunca čije zrake miluju poneki list cvijeta u uglu sobe. Ne znam da li počinjem cijeniti svoju slobodu zbog Kafkine knjige ili situacije u kojoj se nalazim. Kako je biti teško zarobljen bez okova. Nositi teret koji nemaš. Da li smo u procesu, nekog drugog oblika, virusa ili bilo čega, to ni sama više ne znam. Preostaje mi da napišem ovo i skrenem sa glavne teme kao i svakog puta, ne dovršim ono zbog čega sam tu. Ah da, to je onih par rečenica o prošlima danima, sad su negdje odlepršale, a sa njima i ja.
Do idućeg puta, arrivederci… LEJLA ZUNĐA IIIa (sada IVa)
Prvo da vam se zahvalim što mislite na nas i što nam šaljete materijal kojim možemo prošititi svoja znanja.
Pročitala sam sve što se poslali u vezi Kirikoa i mogu uočiti mnoge sličnosti između njega i Franca Kafke, kao i Procesa…
Zainteresovao me ovaj zadatak, a knjiga mi se jako svidjela, tako da sam odlučila da saznam jnešto novo.. i onda sam se i pozitivno iznenadila kada sam uočila mnoge sličnosti u njihovom prikazivanju stvarnosti… Svi se možemo danas okarakterisati kao bezlični, jer nas je „napao“ virus i zaboravili smo na ostale stvari u životu. Taj virus vodi proces protiv nas, a da ni sami nismo svjesni šta nam se dašava, baš kao i Jozef K.
Kroz roman “Proces” Kafka prikazuje lika koji nema lični život, nema historije ličnog života i poznajemo ga isključivo od početka njegovog procesa, sve do njegovog ubistva. Jedina stvar koju o njemu znamo jeste da je optužen za, kako on tvrdi, nešto što nije kriv. Nikada ne saznajemo šta je tačno u pitanju. Kirikoa upravo u jednom trenutku inspiriše lik jednog ‘čovjeka bez lica’. Lik K.-a je prikazan baš tako kao na Kirikoovim slikama. Za Kirikoa, umjetnost ne predstavlja ovu stvarnost, već neku drugu, metafizičku stvarnost, koja je zapravo ona prava koja nas okružuje. Ova stvarnost koja je prihvaćena, uobičajena, kao da skriva onu pravu. To je upravo ono što se dešava u Kafkinom djelu – on prikazuje stvarnost koja nije poznata, nije javna i nije prihvaćena, stvarnost koje ljudi nisu svjesni. Također, u Kirikovim dijelima su značajni eksterijeri sa predmetima u neočekivanim, izmještenim odnosima što daje efekat nadrealnog. Kafka kroz cijelo djelo pažnju usmjerava na enterijer: kancelarije /sudnice u kojima je jako zagušljivo, do te mjere da je izuzetno teško disati. Ono što je interesantno jeste da se kancelarije nalaze u običnim stanovima, na zadnjim spratovima, i kao da su uvijek tu, kao da ga sudije slušaju bez prestanka i okružuju gdje god da ode. To zapravo predstavlja njegov proces. Ono što se desilo K.-u zvuči nerealno, ali je prikazano kao stvarnost.Tako možda i Kirikoova djela predstavljaju nečiju stvarnost koja se ne vidi.
ĐORĐEVIĆ TEA IIIa (sada IVa)